Ne da mi se više pisati. Niko ne čita. Bye bye Mi, djeca s icq accounta.  |
Evo jedan kratki dio... ok, nije kratki ali je kraći od ostalih  * * * Nevolja u konstrukciji letećih automobila bila je jedino ta što su im stijenke bile tvrde, jer su zbog toga jako patile ptice, leteće platforme kućnih ljubimaca, ili u ovom slučaju, ljudi. Drug Sinister, GutSlicer, tanya-hasky i Wikipedia tresnuli su na krov povećeg transportnog kamiona i ostali ležati, prilično natučeni. "Ngggggggggggg" pokušali su se odlijepiti i nešto reći, ali bili su previše ošamućeni za to, a i Lunaria nije bila tu da im prevede da im je kamion upravo rekao "Nmmmm vmm rmm vrmm" što bi značilo "Mrzim ovaj 'idioti padaju s neba' blagdan!" Ali oni nisu mogli nikako znati niti za taj blagdan, niti što kamioni pričaju, te su ostali mirno ležati, jer to je jedino što su i mogli, polako naslućujući da će i oni uskoro početi govoriti "boli me palac" i "imam šum na trepavici". Nakon kratke i neugodne vožnje, stigli su u neugledan i oronuli dio grada. Kamion je skrenuo prema dijelu gdje su na čitavom jednom katu konstrukcijski stubovi stojali sami, a zidovi su se mogli vidjeti porušeni unutar prostorije. Kad su se zaustavili primjetili su da se nalaze u nekakvom porušenom skladištu, sudeći po razbacanim transportnim kutijama. Zbunjeno se pridigavši, ugledali su kako vozač izlazi iz kamiona. Bila je to GutSlicer_1. "Zdravo, ljudi," reče ona, "skoro pa da ste poginuli tamo. Grozno, nadasve katastrofalno." "Eeej, to je moja fraza," pobuni se GutSlicer. "To je naša fraza, pošto si mi ti klon," odvrati GutSlicer_1. "E sad, ja sam se teleportirala za vama, nisam luda da puštam svoj klon samu u 2078." "Ej, ti si moj klon, a ne ja tvoj!!" razbjesni se GutSlicer. Ostali su samo tupo prelazili pogledom od jedne do druge. GutSlicer je bijesno zurila u GutSlicer_1. "Anyway..." reče GutSlicer_1. "Aaaaaa Tetra talk!!!! To je špijun, to je špijun!! Ubij to!!" zadere se Drug Sinister, i zajedno sa GutSlicer skoči na GutSlicer_1 te je izmasakriraju noževima koje su izvadili iz čizama/haltera. "E super," reče drug Sinister ližući krvave prste. "Da...gdje ono sad trebamo ići?" upita GutSlicer ližući krvavi nož. "Neznam," reče Wikipedia silazeći sa kamiona. "Ej, di je tanja sanja????" Njih troje se okrenu i shvate da tanye-hasky nije bilo nigdje u prostoriji. Mračne sjene skladišta skakale su na njih iz tame, i oni odjednom shvate činjenicu da se nalaze mnogo godina (ne da mi se računat) u budućnosti, i da su sami i izgubljeni. Pokunjeno su se stisli uz zid pokušavajući vidjeti nešto u tmini u kojoj su blokovi odvaljenih zidova izgledali kao sablasna čudovišta u močvari. Odjednom se iz tame pomalja oblik, još tamniji i strašniji i stane hodati pred njima. Njihova mala srca ispune se stravom, dok je sablast dolazila prema njima, vukući se polako kroz oblake mračne prašine. Odjednom sablast istupi na slabašni tračak svjetlosti. Bila je to tanya-hasky. "Ej, vidite što sam našla," reče ona mašući nekim uređajem napravljenim od nepoznatog sjajnog metala. "Sanja, skoro smo dobili srčani udar!!" izdere se wikipedia na nju, a zatim sa zanimanjem prouči uređaj u njenim rukama. GutSlicer i drug SinisteR su u mislima lupali tanyu-hasky sa čekićima i raznim ostalim pomagalima, ali i oni proučiše nepoznati metalni objekt. Imao je oblik suze, i nekoliko raznobojnih tipki, te maleni plazma ekran, koji je, čini se, bio isključen. Ipak, nisu imali mnogo vremena za proučavanje jer se pred skladište dovezao poveći luksuzni automobil blindiranih stakala, spremajući se za parkiranje. Naši junaci brzo se sakriše iza kamiona. Kada su automobilski farovi obasjali unutrašnjost prostorije, oni ugledaše nekoliko dovrataka bez vrata koji su očito vodili dublje u mračno skladište. Luksuzni automobil blindiranih stakala zaustavi se malo dalje od kamiona, farovi se ugase, i začuje se kratak usisavajući zvuk antigravitacijskog polja (iako naši junaci nisu znali što je to). Iz auta izađu dvije prilike zamotane u dugačke tamne mantile sa šeširima na glavi. "Teška mafija," šapne GutSlicer. Stat ćemo ovdje, da malo pojasnimo situaciju. Naši junaci su se istina, pomakli u vremenu, ali ne i u prostoru. Još uvijek su se nalazili u Puli, ali u jako naprednoj Puli. Tako velik napredak u samo 72 godine nije lako dostići, iako je čovječanstvo na pragu 21. stoljeća primjetilo čak i brže napretke. Da se podsjetimo, 2006. godine stanje je bilo ovakvo: SAD su dirigirale svijetom na čelu sa majmunom svih majmuna kao njihovim državnim klaunom. Europa je još uvijek bila sofisticirani svijet, izgrađen na velikim kolonijalnim silama, i starim kraljevstvima. Azija je kao i uvijek bila dijelom prenapučena, dijelom je imala problema, Afrika je gladovala, Australija odvojena od svijeta sa svojim lijepim životom, a polovi su bili većinom potpuno nenastanjeni. E, sad. Prva izmjena desila se 2021. godine, kad je izbio treći svjetski rat. Dotad je već krenula industrija letećih automobila, i futurizam iz SF serija je polako obuzimao svijet. Treći svijetski rat započele su SAD (tko bi drugi), gotovo u potpunosti kopirajući Hitlerove besmislene povode za rat, koje su koristili i u napadu na Irak. Nema šta, strategija je dobra. SAD je prvo napao EU koja je prijetila preuzimanjem svjetske ekonomije. Zatim se u rat uključio Japan, čiji je car Gonise Ca, zaključio da treba Japanu više prostora za život. Isto je zaključila i Kina. No, za vrijeme rata, male zemlje kao naša Hrvatska (koja još nije ušla u EU), mirno su se i ubrzano razvijale bez gubitaka, tako da je osnovana još davno osmišljena Balkanska Unija koja je uspjela obuhvatiti sve zemlje od Mađarske nadole, i sve do Turske, a trenutno su se vodili pregovori za zemlje preko Sredozemnog mora - Egipat itd. Zato je Pula izgledala tako ekstremno moderno, jer je između ostalog, bila i jedna od glavnih luka na Jadranu. Ali, naravno, svaka i najbolje ustrojena zemlja ima svoje negativne strane, ili ako volite mafiju, pozitivne. Ova dvojica bili su pripadnici mafije koja je najvećim dijelom djelovala na području nekadašnje Jugoslavije. Sjedište im je bilo u Žminju, a većinom su švercali droge, tablete, i ilegalna pića kao što je absinthe. Dakle, nakon što su izašli iz luksuznog auta sa blindiranim staklima, ne pokazujući nikakve reakcije na izmasakriranu GutSlicer_1 na podu, ušli su u slijedeću prostoriju kroz jedna od onih porušenih vrata. Našim junacima bio je dovoljan samo jedan pogled, i svi su se kao pantere počeli šuljati za njima. Ona dvojica su sjela za jedan stol, koji je tamo očito bio postavljen samo za ove svrhe, jer se nije uklapao u porušeni okoliš. Zapalili su cigare i stavili aktovku koju su nosili na stol. Naši junaci sakrili su se malo dalje, iza jedne velike kutije za transport, na kojoj je velikim crvenim slovima bilo napisano "AAHCT". Nakon nekog vremena besmislenog čekanja, začuli su zvukove parkiranja još jednog auta, te su u prostoriju ušla još dvojica. Sjeli su, zapalili cigare i stavili aktovku na stol. "Bona sera, Sančez," reče jedan od pridošlica dramatično. Sančez otpuhne dim. "Bona sera, Torpeedo." U mafijaškim krugovima inače je još uvijek bilo uvriježeno nekoliko talijanskih fraza i riječi, čisto iz poštovanja prema Sicilijancima. "Što onaj kamion i ona mrtva cura rade vani?" upita Torpeedo. "Ah, to nismo bili mi. Bili su tu još prije," reče Sančez. "Dakle, imate li našu robu?" "Imamo," reče Torpeedo otvarajući aktovku i okrećući je prema njemu. Zraka svjetla padala je kroz rešetkasti prozor direktno na širom otvorenu aktovku. Naši junaci prestravljeno se pogledaše. U aktovci se nalazilo mnoštvo sićušnih pločica 1x1cm sa ICQ cvjetićem na njima. Bilo ih je sigurno nešto manje od tisuću u prvom redu. "To je sve što smo uspjeli pribaviti." Baš u tom trenu, GutSlicer uhvati alergija na prašinu i ona kihne. Ona četvorica skoče, hvatajući se za pištolje. Dvojica koja su dotad šutjela krenu naprijed. "Izađite smjesta, ili pucam!" GutSlicer, ustrašeno se držeći za nos, proviri iznad kutije, a ostali su je slijedili. "Divno," reče jedan, držeći ih na nišanu, "špijunske ptičice." * * * Lunaria i Aradia su trčale duž Radićeve ulice, dok ih je gonilo pet osobito bijesnih doga. Na njihova sreću, dogama se ispriječila cisterna, a one su uletile u trgovinu koja je bila na mjestu današnjeg Adventa. Ogledavši se oko sebe, shvatile su da se nalaze u staromodnoj papirnici. Svuda su se nalazili svici papira, staromodna nalivpera, bočice tinte, prazne knjige raznih veličina, a sredini je bio ogromni globus. Okrenu se prema pultu, i tamo ugledaju prodavača.... "Šta ti radiš tu!?!?" Lunaria i Aradia su ostale zabezeknuto piljeći u !vanu. "Ah, ništa posebno. Čekam vas," reče susli (prijašnja !vana, ima novi icq broj). "Ali zaš...kako???" "Ah, pa vidite, kad smo izašli iz one prostorije s s malim stvarima s metalnim stijenkama, ja sam pala kroz neki otvor i upala u neki hodnik..." Tada im susli ispripovijedi sve o njenim pustolovinama. Našla se u dugom mračnom hodniku, te kad je istražila područje, uvidjela je da se nalazi u nekoj sasvim drugoj dimenziji, gdje su živjele ogromne zelene žabe, s kojima se sprijateljila. Žabe su bile ekstremno druželjubive, i ugostile su je sa svim počastima. Bila je kod njih punih tjedan dana, dok one nisu osposobile teleporter da se može vratiti. Nažalost, nešto se u teleporteru pokvarilo i susli je završila u 1906. godini. Kad je odlazila, žabe su joj dale amulet s kojim ih uvijek može pozvati kad joj zatreba pomoć. Također su se smilile nad njenom pričom o izgubljenom ICQ-u, jer su i same imale inačicu žabljeg ICQ-a. Zato su je odvele bradatom mišu Sebastijanu koji joj je dao jedno od brojnih srca ICQ-a koji postoje u svijetu, i koje je pomno čuvao. Susli im je tada pokazala to srce. Bila je to metalna pločica 1x1cm na kojoj je bio ICQ cvjetić. * * * U sljedećem broju objasnit će se kako su Mala i Dantalian završile u zarobljene u prostoru i vremenu, što se desilo junacima koje je uhvatila mafija, i kako su se Aradia, Lunaria i susli izbavile iz 1906. godine. Također, naši junaci suočit će se sa... smrti. |
|
Podsjećam vas sve da si ponovite prethodne dogodovštine predivne priče Mi, djeca s ICQ accounta pošto sutra (a možda već noćas) stiže novi post ;) |
|
Odustajem od postanja 3.broja u djelovima. i bez naslova. nije bitno,samo čitajte Uvodna napomena: oni koji nisu čitali otpočetka neće kužit ništa zato ako vas zanima pročitjate sve Također, oni koji čitaju, možda neće skužiti rascjepkanost i preskakanje događaja pošto se dešavaju u različitim vremenima i različitim likovima. Ah joj.  Za to vrijeme komora od titana materijalizirala se 20. veljače u 2078 godini, u malom stožeru za poštu naroda koji koji je grozno ličio na divovske zelene podmornice. Kad su upali unutra, jedna pripadnica te vrste koja je pila koktel Metropolis 1926, držeći pipke nepristojno podignute na stol, pogledala je kao da su došli s Marsa. “Bljjjjgggg lleepppllurrp” reče ona. Naši junaci slegnu ramenima te je sistematski pobrišu, zajedno sa vratima. Kad su izašli van, smo što ih šlag nije strefio. Nalazili su se u hodniku sa staklenim zidovima, na visini od barem dva kilometra, a ispod njih prostirale su se brojne zgrade načinjene od jakih čeličnih konstrukcija i neprobojnog stakla, sa dekoracijama plazme. Oko staklenih tornjića letjeli su leteći auti, autobusi i taksiji. Nakon otprilike deset minuta blokade, dok im su im širom otvorena usta visila do poda, u njih se zabila zelenkasto-siva gospođa koja je izgledala kao humanoidni hibrid štakora i kornjače, sa naočalama i ružičastom kosom. Oni su se sumanuto zablenuli u nju, a ona im je ljubazno rekla da se pomaknu jer zakrčuju prostor, što je zvučalo otprilike kao “Mkkkc zzoo pproo cccc”. “Ovo je prekul,”reče GutSlicer gledajući prema staklenim tornjićima u dubini. “Waarghh “ drug Sinister se priljubio uz zid koji nije gledao dva kilometra u dubinu. “Zamisli da sad obrišem ovaj zid,” reče tanya-hasky.. i obriše zid. “Waaaaaaaaaaaaaaaaaaarghhhhhhhhhhhhh,” zavrištalo je svo četvero kad su ih struja i tlak zraka povukli nadole. “Waarghhhhhhhhhhhhh!!!!!” Negdje u pozadini uma, GutSlicer se sjeti vica sa bebom zakačenom okom na antenu. Wikipedia očajno pokuša dohvatiti fotošop Editor iz sanjinih ruku, što nije bilo baš najlakše pošto su visjeli dva kilometra iznad zemlje, dok su ih pridržavali tanani čelični držači staklenih ploča. Odjednom su se otkačili i počeli padati u dubinu. Zadnje što su začuli bio je umirujući ropotirajući zvuk ispod njih. * * * 172 godine u prošlosti, na ulicu su kroz poštanski sandučić ispale Aradia i Lunaria, zastrugavši po pločniku. “Hmpff,” pokuša Lunaria nešto izgovoriti. Ispostavilo se da je pogodila točan jezik pločnika, te joj pločnik umirujuće zabrunda: “Fhhhhmmmff.” “Što je rekao,” upita Aradia, dižući se sa pločnika i otresajući prašinu sa sebe. “Nešto tipa 'ptice su voda', nisam još naučila čitav jezik.” “Kul, a di smo mi to?” upita Aradia okrećući se unezvijereno oko sebe. Ono što su ugledali oko sebe zapravo su bili Giardini... ali giardini prije 100 godina. “Warhghhh,” reče Lunaria zbunjeno. Kad su nakon dugog tumaranja hodnicima i nalaženja još nekoliko zlatnih i srebrnih ribica, te manjim okršajem s jednim pripadnikom onog što je grozno ličilo na divovsku zelenu hobotnicu, našliprekrasnu komoru od titana, pomislili su da bi bilo zabavno otići u onu 2078. kad su već tu, ali nešto je očito pošlo jako JAKO krivo. Zbunjeno su se okretali gledajući drveće oko sebe i prečudno odjevene ljude koji su ih gledali kao da su pali s marsa. Lunaria se nervozno okrene. “Misliš da će nas inkvizicija spalit na lomači?” “Prije će nas netko pretuć,” reče Aradia razumno, “i polako mi postaje žao što sam ikad instalirala ICQ.” “Nemoguće!!! ICQ je naš život!! I ja ću se zauvijek boriti za njega!” izdere se Lunaria i odmaršira niz ulicu ispuštajući čudne zvukove tipa “Hmmff phhhhfff ftthhpp”. Aradia nevoljko krene za njom, zakopčavajući kaput jer je postalo vrlo hladno. Lunaria je odrješito hodala sve do kraja Giardina, kad odjednom naglo zastane, i Aradia, koja je gledala u pod, zabije se ravno u nju. “Karmenn!!!” izdere se ona. Lunaria je pogleda najdubljim značajnim pogledom. “Pločnik mi je rekao da se opet u onoj vražjoj rivi nalazi teleporter, ali da najprije moramo naći dio zagonetke koji će nam pomoći u našoj misiji u potrazi za ICQ-om.” “Aha,” reče Aradia promatrajući golubove. “I po to smo trebali doć baš tu u ovu užasnu Pulu prije sto godina?” “Pffuuuthhh Hfmmm fff?” isfffta Lunaria. “Mhh tff hmmff fffttt” odsfffta joj pločnik. “Rekao je da smo morali doći ovamo, točnije tamo gdje je naša škola sad, da saznamo neku informaciju.” “Aha,” ponovi Aradia bezbojno te one krenu duž ulica prema prekrasnoj i bogato uređenoj Školi promjenjene umjetnosti i dizajna. Doživjeli su pravo iznaneđenje kad se ispostavilo da je škola stvarno bila prekrasna i bogato uređena, samo što nije bila škola, već prekrasna vila, u kojoj je sa svojom obitelji živio prvi časnik austrougarske mornarice. “Hmm...” Lunaria i Aradia zamišljeno su stojale ispred te vile, i pitale se što će sad. Naposljetku se sjetiše da škola tj vila ima više ulaza, te su napokon ušle kroz i danas misteriozna zelena zahrđala vrata u perivoju škole. Pred sobom su ugledale prekrasni perivoj pun cvijeća, općenito izgledajući onako kako perivoji već trebaju izgledati. Negdje odozgo se čuo smijeh djece. “I šta sad?” obazre se Aradia po zelenom perivoju. “Neznam...” Lunaria zamišljeno krene prema mjestu koje je nesvjesno magnetski privlačilo... prema budućem Elenorinom grobu. Odjednom ugleda strelicu kao na kompjuteru koja je pokazivala na tlo u kutu. Njih dvije mu priđu i počnu kopati. * * * “Haloooooooooooo!!!!! Pomoććććć!!!!!!!!” derale su se Dantalian i Mala, lupajući šakama po stjenkama komore od titana. Nitko ih nije čuo. Nitko ih nije ni mogao čuti, budući da su se nalazile u vremenski izoliranoj kapsuli koja zapravo nije bila nigdje...ili točnije rečeno nikada. Princip ovih modernih vremenplova (ili temportera) bio zapravo vrlo jednostavan. Da bi se izbjeglo bolno i mučno dematerijaliziranje i ponovno materijaliziranje ranijih temportera, korporacija koja ih je proizvodila prepravila je čitav koncept, i stvorila novi model pod tvorničkim imenom tmpblst 673Xed 1.00 TCed T2, što bi,da se smanje marketinške zavrzlame oko predugog izgovaranja imena, bilo, Temporter Blast. Temporter Blast je osmišljen tako da objekti temportiranja budu zatvoreni u kapsulu, i zatim kapsula zatvorena novootkrivenim poljem vremensko-prostorne izolacije, koje osigurava potpunu izolaciju objekta od bilo čega u svijetu, univerzumu, ili bilo čemu drugom, čineći tako sve unutar polja bezbolno prenosivim na bilo koje mjesto ili vrijeme, kao da se u biti prenosi samo polje, irelevantno od njegovog sadržaja. Ovakvi inovativni proizvodi te korporacije već godinama joj donose milijarde zemova (najnovija valuta korištena na cijeloj zemlji), jer njihovi proizvodi bili su najbolji, najkvalitetniji i nalazili su se apsolutno svugdje. Ta korporacija zvala se Acoc Aloc, a temporter u kojem su se nalazile Dantalian i Mala bio je prvi i jedini koji se ikad zaglavio u vremensko-prostornom kontinuumu, i još gore, rastavio putnike jedne kapsule. Zapravo, takav događaj bio je praktički moguć ako i samo ako bi odašiljaču kapsule ponestalo struje. A pošto je korporacija Acoc Aloc bila najveći svjetski proizvođač te se vodila identično kao i bilo koja druga država, bila je priključena na glavno svjetsko napajanje. Drugim riječima, struje je moralo nestati na gotovo cijelom planetu zemlji. Nakon što su provjerile sve tipke na konzoli, i nakon sati i sati deranja, Dantalian i Mala su bespomoćno odustale i ostale sjediti na podu kapsule. Dantalian je opsesivno provjeravala vrhove svoje kose, a Mala je ležala na podu sa nogama na zidu i brojala rupe u rešetki na stropu. Nakon izvjesnog vremena, napokon joj je palo na pamet... "Šta radi ona rešetka na stropu??" upita Mala refleksno se dižući u nadi. Dantalian nevoljko odvrati pogled sa svojih vrhova i pogleda u vis. "To je rešetka od klime," reče, i vrati se ritualu pregledavanja vrhova. "Kvragu," reče Mala i nastavi brojati. |
|
upozorenje: malo duži dio, ali vama se NARAVNO to da čitati! čitajte gr naređujem:D:D * * * Bilo je oko podne kad su se naši junaci počeli osvješćivati. Mala je polako podigla glavu, otkrivši da se nalazi u nečem jako malom sa metalnim stjenkama. Black Jack se osvijestio i ustanovio da se nalazi u nečem jako malom sa metalnim stjenkama te da mu nedostaje Portable FotoŠopEditor. Svi ostali probudili su se i također ustanovili da se nalaze u nečem jako malom sa metalnim stjenkama. Nakon prvotne ošamućenosti, pogledali su po stjenkama i primjetili da imaju rupe, a kad su pogledali kroz njih vidjeli su, što drugo doli još puno malih stvari sa metalnim stjenkama. Nakon provotnog iznaneđenja počeli su se micati i dozivati jedni druge. To je zvučalo kao opći urnebes, još gore od razdoblja kad se mačke pare, jer su male stvari sa metalnim stijenkama očito stvarale jeku. “Gdjee stueeoooooo???” upitala je Lunaria. “Neee zanmo znamooo znamooo” odgovarali su drugi. “Ja bi joguuurt jogurrttt jogurttt...” “Boli me palac palac palaccc..” “..i buhtleee buhtleee buhtlee” “Ja bi cigareee cigaree cigareeee..” “Da, i kavu kavuuuu kavuu” Da vas poštedim tog općeg kaosa koji je nastao, recimo samo da su na kraju skuzžili da je portable FotoŠopEditor završio u Tanya-hasky-noj kosi te da ih je ona nakon nekih pola sata stvaranja jogurta, i naknadnih sat vremena dok je skuzila kako to radi, oslobodila. Nalazili su se u ogromnoj prostoriji punoj malih kaveza sa metalnim stjenkama. “Predlazem da se pokupimo odavdje,” reče GutSlicer. “Dobar prijedlog,” složi se lipi tić koji joj je zavezan lancima izmučeno ležao do nogu. “Diži se na noge,” reče ona vadeći katanu od tko zna gdje. Lipi tić se podigne ljuljajući se od gubitka krvi. *CENSORED* :D :) Ostali su rezignirano pogledali opscenost trenutka, i samo se na trenutak upitali kako se drug Sinister našao zavezan na podu, ali onda su im je pažnju privukla uska vrata od titana koja su bila zaobnjenih rubova kao na podmornicama. “Pretpostavljan da bi bilo pametno sad izbrisati vrata, jel tako?” Tanya-hasky je petljala po fotošop editoru. “Da, sanja,” rekoše ostali u unisonu. I tako je tanya-hasky obrisala vrata, i izisli su van u dugacki mračni hodnik koji definitivno nije izgledao kao da je iz podmornica. Njegovi zidovi, pod i strop bili su prekriveni svijetlim, sivim linoleumom zelene nijanse, a na svakom kraju u dubokoj daljini vidjelo se mutno plavičasto svjetlo. I nigdje u blizini nije bilo nikakvih drugih vrata. “Pitam se da li je arhitekt koji je ovo radio bio onako slučajno možda, jebeno nadrogiran,” zapita se lipi tić još uvijek se ljuljajući od gubitka krvi. “Možda je jednostavno bio glup,” reče Aradia koja je već pošla na desnu stranu hodnika. Naravno, razdvojiti se u ovakvim trenucima bila je najgluplja stvar koja se dešavala u filmovima. I zato su se i naši junaci, naravno razdvojili. Aradia, Dantalian, Mala, i Lunaria su pošli na desnu stranu, a Wikipedia, tanya-hasky i GutSlicer koja je vukla lipog tića na lancu, na lijevu. !vana se izgubila u procesu, što će biti vrlo važno za sljedeće događaje. Kad su junaci koji su otiošli desnom stwranom hodnika došli do njegovog kraja naišli su na još jedan hodnik, koji je okomito išao s ovim. Izuzetno izživcirani, i psujući po arhitektu, krenuli su gornjom stranom i završili u maloj sobi u kojoj se nalazio jedan stol na kojem je bio akvarij sa srebrnom ribicom koja nije ispunjavala želje. Razočarani su krenuli nazad i u donjem kraju hodnika našli identičnu sobu u kojoj je bila zlatna ribica koja zapravo je ispunjavala želje. “Ako me ne budete dirali po nemoralnim mjestima, ispunit ću svakom pola želje,” rekla je ribica zamamno se koprcajući u predivnoj prozirnoj vodi. Svi su je poželjeli dirati po nemoralnim mjestima. Naši junaci, naravno, nisu primjetili ono “pola želje”. “Ja želim crvenu...” započne Aradia, kad se pred njom stvori crvena šalica za kavu. Ona je zbunjeno podigne. “Ha??” Ostali nikad nisu saznali što je Aradia točno poželjela. “Ja želim alkicu...” počne Dantalian, ali zastane kad joj se u rukama misteriozno pojavila slika od Alke Vujice. Lunaria je premišljala. “Ja želim ne živjeti.” reče ona, uvjerena u pozitivan učinak. Pred njom se pojavi ogrlica za pse na kojoj je bilo nspisano rijč “ne”. “Kul, ali mislim stvarno da nije u redu ne razlikovati grupe riječi koje same za sebe nemaju smisla“ reče Lunaria, kojoj se ogrlica svidjela. Svi se okrenu prema Maloj. Ona se nasmiješi i reče, “Ja želim narasti.” I naraste jedan centimetar. “Kako je tapija ova ribica!!!” iznervirano se zadere ona i lupi nogom o pod. Slučajno se to desilo baš na mjestu gdje se nalazio ulaz u tajni prolaz. Bila je to rešetka prekrivena linoleumom kao i sve ostalo u sobi. Svi sretni spustili su se ljestvama dole, i ušli u neobičan hodnik čiji su zidovi, pod i strop bili prekriveni tepisima. * * * Junaci koji su krenuli lijevom stranom su slično napredovali. I oni su došli do ribica, ali njihova srebrna je ispunjavala želje. Tanya-hasky je zaželila jogurt, i dobila čitavu bačvu te je sad u kutu mirno sjedila i naljevala se jogurtom. Lipi tić aka Drug Sinister poželio je narasti ali je uspio narasti samo 2 centimetra, što mu je iz nekog nepoznatog razloga namamilo smiješak na lice. GutSLicer je upravo bila na redu za želju. Pošto oni još nisu skužili kako radi to “pola želje”, GutSlicer je razmišljala na glas.. “Ja želim...ja želim..” I u tom trenu pojavi se GutSlicer_1, čistokrvni klon ove prve. “Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!” počne histerizirati GutSlicer. “Warghhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhhh!!!!!!” izdere se ona, i izleti iz sobe vukući lipog tića za sobom. U istom trenu kad je Wikipedia poželio fotošop i dobio portable trgovinu svjetla, koja mu nije bila baš najjasnija, GutSlicer je na sred hodnika upala kroz jednu od rešetki koje su vodile u tajne prolaze, a lipi tić je pao za njom. “Tić tić tiiić,” rekao je lipi tić, shvačajući besmislenost situacije, pogotovo kad je vidio da je ovaj hodnik prekriven selotejpom i da nema nikakvih vrata. “Wooooowwww selotejp,” reče GutSlicer i potrči niz hodnik, dok su Wikipedia, tanya-hasky i GutSlicer_1 silazili niz ljestve.. “Wheee selotejp!!!” reče tanya-hasky te učini isto što i GutSlicer. Ispostavilo se da je vrlo korisno vući nekoga koga mučite veznaog lancima za sobom, jer je lipi tić lupio od zid i otkrio tajna vrata. Napokon, odahnuli su svi. Ušli su unutra i po prvi put ugledali nešto što je imalo smisla više od ostalih stvair u prostoriji. Nalazili su se u velikoj kontrolnoj sobi svih vrsta sub-etha emitera, transmitera, tempofona, teleportera, i temportera. Zidovi su ovdje bili prekriveni pločama mramora, a kontrolne ploče bile su od uglačanih, nepoznatih crnih i srebrnih mterijala sa raznim gumbićima koji su blinkali. “Kul, “ rekoše svi iako većinom nikom nije bilo jasno šta je to sve. Tanya-hasky, zakljucivši da treba brzo poduzimati nešto, reče. “Mislim da su nam ptice rekle da dođemo ovamo zato jer bi se kao trebali teleportirati u buducnost, a ovo mi izgleda koa da ima teleportera.” “Istina, samo treba nam temporter a ne teleporter,”reče GutSlicer znalački. “To bi trebala biti neka kul sprava sa gumbom tipa 'set date' ili 'go to date' ili tako nesto” “Gle,ovo ovo ima set date na sebi,” reče drug Sinister koji je baš doživio preobrazbu. “Da, i ima engage tipku kao na Star treku!!!” nadoveže se Wikipedia. “Prekul,”rekoše GutSlicer i tanya-hasky uglas. “Ajmo se ukrcat” Dok su se oni upetljavali u malu komoru od titana, druga grupica naših junaka tumarala je duž hodnika prekrivenog crvenim tepisima. Nije im bilo nimalo jasno što se dešava, dok nisu našli na otvor u zidu u kojem je bilo nešto što je ličilo na bankomat. Aradia je sumljičavo razgledala objekt i donijela definitivan zaključak da to nije bankomat, ali da ta činjenica se nipošto nemože izuzeti zato jer nikako nemožemo znati koji oblik populacija nečeg što grozno liči na divovske zelene hobotnice koristi za kreditne kartice. Nakon malo naguravanja sa strojem, Lunaria ga je, na opće iznaneđenje, uspjela natjerati da govori. “Bluurp lurppp bluueeoorp” rekao je stroj. “Ha?” reče Lunaria. “Bluuurrppee.” “Aha, baš to.” “Možda ne priča hrvatski,” reče Dantalian žalosno zureći u svoj palac. “Da, možda priča blurpanski.” Mala je rezignirano ležala na podu proklinjući dan kad je instalirala ICQ. “Bluurp,” pokuša Lunaria. “Bluurggo blurrr lurrrppggp” odvrati stroj. “Bljurrggg luuerr?” reče Lunaria “Lrrrrrgg blllllrrr” reče stroj. “Bllrruuup.” Lunaria zadovoljno pogleda stroj i nasmiješeno sjedne na pod kad je stroj počeo pištati i počeo proizvoditi čudne zvukove. “Jadan stroj, šta si mu napravila!?!” “Ništa, gle...” reče ona, i izvadi šalicu kave koju je automat upravo izbacio. “Ti stvarno znaš pričat blurpanski!!?!?!” Dantalian šokirano pogleda. “Očito ahhahaah” nasmije se Lunaria paleći cigaru. * * * |
| < | srpanj, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv